Nešto o povijesti upotrebe autoplina

Druženje uz općenita pitanja i komentare.....

Moderatori/ce: IVAN LPG1,I wonder,gogo,hgzg,virion,tidala,kerting,Moderatori

Avatar
hgzg
Autoplin ekspert
Postovi: 2403
Pridružen/a: 26 sij 2009 20:22
Automobil koji vozite: A6 2.7 biturbo

imao (i šarafio po njima), svi bili "otrovani" LPG-om:
Ford Granada: 2.8i turbo, 2.8i, 2,3 Audi: A6 2.8 30vQ, 100 2.0E, S6 2.2 T, A4-3.0 Q, VW T3 1.9
.
Marka i vrsta plinske instalacije: A4 LR Omegas, ostalo BRC u svim bojama i oblicima...
Lokacija: Zagreb

Nešto o povijesti upotrebe autoplina

PostPostao/la hgzg » 28 lip 2009 10:40

Kada kažemo autoplin mislimo na ukapljeni naftni plin (UNP), tj. smjesu ugljikovodika: propana i butana (istovjetnom sadržaju plinskih boca za kućanstvo). Najčešći termin za autoplin je LPG (Liquified Petroleum Gas). Propan i butan dobivaju se u procesu frakcijske destilacije sirove nafte ili pri rafiniranju prirodnog plina. Smjesa plinova butana i propana, kad se komprimira, prelazi u tekuće (ukapljeno) stanje. Također uz spomenute nazive (kratice) za autoplin se koriste i nazivi: GPL (Gas di Petrolio Liquefatti), BTP (Benzinski Tečni Plin), TNP (Tečni Naftni Plin).

Osim LPG-a za pogon vozila koristi se CNG (Compresed natural gas). CNG je istovjetan onom plinu koji nam u domove dolazi cijevima, tj. isti onaj sa kojim nas Rusi i Ukrainci ucjenjuju po zimi. LPG ima veću energetsku vrijednost od CNG-a i je teži od zraka, a CNG je lakši od zraka. Principi korištenja obaju plinskih goriva u motornim vozilima slični su, no obzirom da distribucijska mreža CNG-a u RH ne postoji (osim u Zagrebu), trenutna upotreba CNG-a u vozilima je još u povojima.

Plin, ali CNG (metan, zemni) se koristi u motorima sa unutarnjim sagorjevanjem od 1860, kada ga je Etienne Lenoir iskoristio za za pogon prvog dvotaktnog motora, pa potom 1876. Nicolaus Otto pri izvedbi prvog četverotaktnog motora. Riječ plin je sastavni dio riječi rasplinjač (fergazer, karburator), kojeg je bilo potrebno naknadno konstruirati za upotrebu tekućeg goriva (benzina). Zadaća rasplinjača je pretvaranje benzina u sitne kapljice (plin). Početkom dvadesetog stoljeća radi jednostavnije distribucije tekućine sa omasovljavanjem automobila dolazi i do promjene energenta. Distribucijska mreža goriva za pogon automobila u to vrijeme (kao i sada) lakše barata tekućinama.

Na našim prostorima plin (LPG) se koristi za pokretanje motornih vozila tridesetak godina. Prvi val ugradnja plinskih uređaja krenuo je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nekako se poklapajući sa par-nepar vožnjom koje će se sjetiti nešto stariji čitatelji. Podaci iz 1979 godine spominju 3500 automobila na plin u Zagrebu. Usporedbe radi sredinom 1979 litra super benzina (olovnog naravno) koštala je 10,50 dinara, a litra plina 4,48 d. Cijena plinskog uređaja tada je iznosila oko 6500,00 dinara što je značilo povrat investicije za 20000-30000 km. Koliko je taj iznos bio u markama ne znam, ali je tiskani mjesečnik od stotinjak stranica (SAM) koštao 30 d.

Naravno i tada je bilo brdo nelogičnosti i bizarnih propisa, recimo da je na crijevu od isparivača do rasplinjača na svakom kraju moraju biti dvije obujmice – šelne. Svaka republika ex. države imala je svoje propise i cijene.

Drugi val javlja se u ranim osamdestetima kada je uz bonove za benzin (40 l mjesečno) i rast cijena benzina plin bio jedna od mogućnosti za vožnju bez ograničenja. Sada uz talijanske proizvođače na tržištu egzistira i “domaći poluproizvod” RO Eplin Konjic. U Ljubljani je 1984. set Bedini junior koštao je 186000 lira (200 maraka) uz carinska davanja od 10438 dinara. Plinski spremnik domaće proizvodnje koštao je (Đuro Đaković ili Unis) 7000-8000 dinara. Ugradnja svega toga koštala je 5000-8000 dinara. I tada su hrvati bili “jako pametni” pa je za tehnički pregled trebalo pokrivati plastičan poklopac plovka (multiventila) nekom “limenom zaštitom”. Krajem ljeta 1984. litra plina u Zagrebu koštala je 69,30 da bi do kraja godine poskupila na 73,50 d. Koliko je to tada bilo u čvrstoj valuti nemam saznanja, ali je prethodno spomenuti SAM koštao 100 d. Naravno naš narod bio je uvijek snalažljiv pa je cijela obitelj otišla na izlet u Trst. Račun razbijen na 3-4 putnika mogao je glatko proći granicu, pa se plinski uređaj mogao nabaviti i povoljnije.

Pred trideset godina trebalo je nešto manje od sedam litara plina za SAM, sličan je omjer i danas za tiskovinu Majstor (koja je slijednik SAM-a). Pred 25 godina bilo je dovoljna 1,5 litra plina za časopis. Što je (pre)jeftino, a što (pre)skupo ionako je nemoguće usporediti.

Treći val događa se devedesetih kada LPG tehnologija snažno napreduje, te uz pojavu tipskih mješača, lambda kontrol uređaja, kao i elektroinjektorskih sustava (direkcija), počinjemo šire razumjevati kako plin nije samo za Lade, Moskviče i Volge. Doprinos trećem valu daje masovni uvoz rabljenih automobila iz Italije, pa kada smo već “dobili” plin u vozilu, išli smo ga i “isprobati” Ono što se događalo pred koju godinu jest četvrti val, bolje rečeno apsolutna ekspanzija. Motiv koji se provlači kroz ovu priču jest da svaka nepravilnost u opskrbi benzinom, kao i jači rast cijena nafte (benzina) pogoduje širenju plina.

Natrag na “Automobili i autoplin općenito”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.